Dezinformacije nisu ništa drugo osim laži, stare koliko i samo čovečanstvo. Samo što se u ovo novo doba tim lažima u vidu lažnih vesti plasiranim iz određenih centara moći i (zlo)upotrebom medija, pravi pokušaj da se nekome našteti ili da se zavede javnost u svoju korist. Mediji su se pretvorili u platformu za plasman takvih laži, a novinari su postali lenji, pri tom zaboravljajući na svoj osnovni posao – da provere informacije i da čuju obe strane.
Ova “medijska dijagnoza” preovladavala je na panel diskusijama, na kojima su učestvovali novinari iz regiona nekadašnje Jugoslavije, kao i gosti iz SAD-a na godišnjem izdanju Vikend media festivala u Rovinju, Hrvatska.
Georgiev je podsetio da taj “trampizam” Srbija ima godinama i, kao što kaže, “pravo je čudo kako Tramp nije poželeo da dođe u Srbiju i da uči od majstora”.
– Od kada imamo ovu vlast, na snazi je “trampizam”. Ne treba da se muči Tramp i da tvituje, neka primeni metod srpske vlasti – uzmi kamaru TV “Pinka” i pričaj satima – kaže Georgiev.
Problem su poluinformacije za manipulisanje javnošću
Glavni problem u regionu nisu samo lažne vesti, ocenili su govornici, već pre svega poluinformacije, koje se plasiraju svakodnevno čak i preko tradicionalnih medija, koji po pravilu, treba da imaju neki sistem provere informacija, odnosno provere činjenica.
Ta siva zona je prostor za proveru činjenica. U Hrvatskoj, kao što je rečeno, nema posebnih timova kao u velikim svetskim medijima, koji bi radili samo na proveri informacija.
Nekada mediji, bar deo njih, to rade u ime svih. Bio je istaknut primer uglednih američkih novina “Vašington post”, koje u nedeljnom izdanju pišu o pet glavnih grešaka koje su objavljene u američkim medijima. Za tih pet tačaka, proveravaju se činjenice, nude se mnoge nove činjenice, dopunjavaju i doobjašnjavaju, čime se “ubijaju” lažne vesti.
Zapisnici svedoka u Hrvatskoj objavljeni posle sedam dana provere sa advokatom
Čak i kada se radi o dokumentima, treba ih proveriti, jer je to osnova za rad jednog novinara, bio je stav profesionalaca, koji su bili deo panel diskusija u Rovinju. Slično kao i u Makedoniji nedavno, objavljivanjem zapisnika sa saslušanja, u Hrvatskoj je objavljivanje ovakvog zapisnika bila jedna od većih afera, sa tendencijom da našteti vlasti. Sve je počelo kada su regionanoj televiziji N1, redakciji u Zagrebu, anonimno poslati dokumenti, uključujući i zapisnik.
Ladišić je izneo svoj stav da se lažne vesti planski plasiraju i u pozadini imaju cilj da se našteti, a često se to radi sa određenim medijima, koji su kritički nastrojeni ka vlasti. Takav je slučaj sa N1, medijem, koji po Ladišiću, vlast pokušava da obezvredni u očima publike, da kaže da im ne treba verovati, jer objavljuju stvari koje se ne dopadaju vlasti.
Ipak, u osnaživanju vlasti i prostora za lažne vesti, svoj udeo imaju mediji, posebno u zemljama gde su se televizije uglavnom pretvorile u PR servise vlasti. Možda je to razlog što prema jednom od istraživanja, 60 odsto ljudi u Hrvatskoj izbegava vesti.
Potrebni su edukovani novinari i medijski pismena publika
Jedan od predloga za rešavanje probema sa plasmanom dezinformacija je formiranje tela po primeru regulatorne komisije kao što iste postoje za struju i vodu, koje će na osnovu kriterijuma odobravati rad medija, posebno digitalnih platfomri koje su se pretvorile u platforme za manipuativne i lažne vesti. Drugi predlog koji je proizašao iz stavova profesionalnih novinara je doedukacija publike kroz sadržaje o medijskoj pismenosti, ali i novinara.
– Mediji danas samo prepakuju ono što su poslale PR službe ili agencije. Takav sadržaj ne prolazi kod ljudi. Žele tvoje delo. I pri tom, nije dovoljno samo da se zna napredno pretraživanje na Guglu i da se zna kako da se šalju zahtevi po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. Ne, to rade botovi. Ti treba da odeš na ulicu i da razgovaraš sa ljudima, da se preispita to što ste saznali. Novinari treba da uče, da znaju digitalnu forenziku i finansijsku forenziku i da se zna ko šta radi u zemlji. Imamo novinare koji ne znaju ko je ko u državi i gde da se obrate – rekao je Slobodan Georgiev iz BIRN-a.
Što se tiče publike, ilustrativan je podatak da 84 posto mladih u SAD-u svakodnevno čita vesti preko društvenih mreža, koje po ocenama novinara u panel diskusijama, obiluju lažnim vestima, a često šire i paranoju. Prema tome, ocenjuju novinari, uvođenje medijske pismenosti u nastavi i formiranje profesionalnih timova za proveru vesti su najbolja odbrana od dezinformacija, koje se često namerno plasiraju.
Američko “iskustvo” sa poluinformacijama
Penzionisani američki novinar, Džon Kohran na panelu u Rovinju napravio je analizu ponašanja nekoliko bivših predsednika kroz plasman vesti u njihovu korist, u prilog tezi da su političari oduvek nalazili načina da “adaptiraju” medije. Da li kroz korišćenje poluinformcija, direktnog obraćanja ii nekog drugog metoda, kao što je uradio Abraham Linkoln, koji je jednim aktom zatvorio 300 medija, zbog toga što mu se nije dopadalo kako pišu o njemu.
– Džordž Buš stariji je praktikovao da razgovara sa urednicima i putovao je po državama i davao intervjue. Pri tom je on kontrolisao intervju. Tramp je brilijantan, bez obzira na to šta god da mislite o njemu. On je najmudriji od svih. Tvitovi su mu brilijantni, ima najviše pratilaca od svih svetskih političara, preskočio je medije i predstavio sebe kao najboljeg komunikatora – predsednika uopšte – rekao je Kohran.