Ratna dešavanja na prostoru Balkana neupitno su obilježila prošlost jugoslovenskih naroda, a vrlo često u javnom diskursu svjedočimo i primjerima evociranja i oživljavanja nacionalnih trauma.

Posljedni popis stanovništva u Republici Hrvatskoj, sproveden 2021. godine, poslužio je za raspirivanje nacionalne netrpeljivosti.

Više srpskih medija je objavilo vijest o konačnim rezultatima popisa, interpretirajući ih pristrasno. Tako je na portalima ObjektivInformerAlo objavljen tekst praćen sljedećim naslovom:

„Ustaše nastavljaju da etnički čiste Hrvatsku od Srba, ove brojke su najbolji DOKAZ“

Informaciju su podijelili i korisnici Fejsbuka, a u tekstu na pomenutim portalima je navedeno da je “broj građana srpske nacionalnosti u Vukovaru pao ispod 30 posto”.

U daljem tekstu navedeni su podaci za stanovništvo prema vjeri i nacionalnosti.

“Katolička crkva i srpska nacionalna manjina mogu se smatrati najvećim gubitnicima nedavno sprovedenih Popisa stanovništva. Dok se tokom Popisa stanovništva 2011. godine katolicima deklarisalo čak 86,28 posto građana, u novom Popisu ima ih bitno manje – tek 78,97 posto.

Pao je i broj pravoslavnih vernika s 4,44 na 3,32 posto, dok je značajno porastao broj agnostika i skeptika, te ateista. Agnostika i skeptika sada je 64,961 – dvostruko više nego 2011. godine, dok se ateistima sada deklariše 182.188 građana, odnosno 4,71 posto ukupnog stanovništva”.

Autori teksta su selektivno prikazali podatke koji idu u prilog nacionalističkim porukama. Konkretno, od 12 kategorija koje su identifikovane tokom popisa u pogledu vjeroispovjesti, u tekstu su prikazani podaci za četiri kategorije.

Rezultati popisa koji su dostupni na veb sajtu Državnog zavoda za statistiku ukazuju da je 2021. manje i građana koji se izjašnjavaju kao protestanti, muslimani, onih koji nijesu htjeli da se izjasne, te građana koji se svrstavaju u “nepoznatu” kategoriju.

Iako je promjena strukture populacije u razdoblju od deset godina očekivana, u tekstu se insinuira da je riječ o “protjerivanju Srba iz Hrvatske”:

“Dok je 2011. godine 4,36 posto građana RH deklarisalo svoju srpsku nacionalnost, lani je to učinilo njih 3,2 posto. Sve ovo govori u prilog tome da vlast u Hrvatskoj ne mari za one koje se izjašnjavaju kao Srbi. Brojke aludiraju na to da se ponovo radi na etničkom proterivanju Srba iz Hrvatske”.

Direktor Centra za demografske studije i predstavnik Instituta društvenih nauka „Ivo Pilar”, Nenad Pokos pojasnio je da je promjena stanovništva bila izvjesna.

“Očekivano je da će novi podaci otkriti da se u Hrvatskoj smanjio ukupni broj pripadnika nacionalnih manjina, a najviše građana srpske nacionalnosti. Smanjenju njihovog broja doprinosi činjenica da su u brojnim mjestima i općinama koje su doživjele najveći pad broja stanovnika upravo oni činili značajan ili većinski udio”, naveo je on.

Podatke popisa obrazložio je demograf Dražen Živić iz pomenutog Instituta, navodeći da, “kada dođe do promjena u demografskim okvirima, najviše stradaju oni malobrojniji”, odnosno u ovom slučaju građani srpske nacionalnosti.

„Taj pad možda nije toliko izražen koliko su govorile neke procjene, ali nema sumnje da i Vukovar gubi u demografskoj trci, u takvoj situaciji je logično da mora doći i do promjena u etničkim odnosima. Očekivan je i pad udjela Srba, ali ne tako intenzivan. To je posljedica opšte depopulacije, iako tu ima i segment koji se odnosi na to što je popis stanovništva dijelom sproveden elektronskim putem“, rekao je Živić.

Evidentni su dokazi koji ukazuju da su konačni podaci popisa stanovništva u Hrvatskoj selektivno prikazani zbog čega medijske objave ocjenjujemo kao pristrasno izvještavanje.

Ocjenu “Pristrasno izvještavanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju.

Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.